Prosinac 2009. - Ekonomska analiza

Osnovni zakoni eKonomije | Popis eHrvatskih tvrtki | Nacionalizacija | Embargo | Poduzetnicka akademija | Subvencije & natječaji

9. Prosinac, 2009 | Dan 750 Novoga Svijeta – SAD pokušale invaziju na istok Azije preko Japana – neuspješno. SAD trenutno vraćaju regije koje su izgubile od Velike Britanije.

Dobar dan, u ovom broju vam donosim moju ekonomsku analizu, savjete i prijedloge.
Ovo je analiza kapitalnog društva (pošto u eRepubliku nema druge opcije) ali sa malo drukčijom vizijom.


» Ekonomija, kako i u RL, tako i jednim dijelom u eRepubliku, uz osnovni zakon ponude i potražnje (koje međusobno ovise jedno o drugom), postoji i zakon proizvodnje, distribucije i potrošnje, u kojem ako i jedna karika u lancu pukne, cijeli sistem kapitala se urušava. Taj zakon je implementiran u eRepublik pomoću tvrtki sirovina (proizvodnja), tvrtki gotovih proizvoda (distribucija i prerada) te samih potrošača i kupaca (potrošnja), tj. nas!


» Najosnovnije potrebe u kapitalnom društvu (pa tako i ovdje) jest zaštita i prednost domaćih proizvođača a da ponuda i trgovina ne pati, te da je razvijena (nesmijemo doći u situaciju da netko ima monopol osim ako to nije država). Upravo zbog toga predlažem da se popis eHrvatskim tvrtki i proizvođača (koju je u prošlosti vodio dSoKre) realizira na razini cijele države, te da država ponajprije raspolaže tim podatcima. Tim potezom bi država imala uvid u stanje i (donekle) razvoj tržišta te zapravo čime naši poduzetnici raspolažu.


» Svjedoci smo da eHrvatska proživljava napada od protivničkom bloka, te smo često na udaru, to dovodi do nepoželjnih efekata: Blagajna Hrvatske Narodne Banke je vrlo iscrpljena zbog novčane potpore koja se jednostavno treba izdvojiti za očuvanje našeg teritorija, tada HNB, a ni država nije u stanju regulirati Monetary market, tečaj monete te obraniti se od eventualnog napada na naš MM. Također, tada u biti preživljavamo najviše putem donacija te je HNB naprosto ovisna o tome!
Jedno od rješenja te izlaza od te neželjene situacije jest nacionalizacija postojećih uspješnih tvrtki! Naravno, nacionalizacija se nebi/ne može provodila nasilno, već bi neke tvrtke dobile ponude za otkup. Tada bi država putem tvrtki imala mnogo veći utjecaj na marketu te bi mogla regulirati cijene, pa naš market (kao i monetary) nebi nikad došao u opasnost od stranih investitora. Osim toga, nacionalizacija bi mogla biti još i jedini spas za posrnule poduzetnike koji su u stečaju, pa bi država bila i ˝sigurni˝ otkupitelj!





» Iz dana u dan se stvaraju nove peticije za dodavanje high wood regije u Hrvatsku (Lika i Gorski Kotar). Razlog tomu je što osim graina, nemamo nikakvih drugih sirovina osim nerazvijenog wood sektora koji se ne može samostalno funkcionirati. Dakle, mi moramo uvoziti sve ostale sirovine. Kako time država nemože utjecati nacionalizacijom (vidi gore) pošto ne posjedujemo sirovine, potrebno nam je liberalno tržište u kojem nećemo ovisiti o pojedinim stranim tvrtkama i njihovim proizvodima već će tržište biti razvijeno, sa mnogim ponudama kako se nebi porušio zakon proizvodnje, distribucije i potrošnje!
Jedini način da to osiguramo je da ukinemo embarga i odredimo ˝zlatnu sredinu˝ poreza na uvoz, kako bi ˝naši˝ bili zaštićeni a strani ulagači dolazili do zarade. Dakle, embarga nebi trebala određivati politička, već ekonomska situacija.


» eHrvatska, koja sa (skoro) 13 000 stanovnika ima čak 901 tvrtku, tj. to je 14 stanovnika po tvrtci, jednostavno previše. Da, mnogi otvaraju tvrtke a ne znaju osnove ekonomije (u eRepubliku) te kako sve to naprosto radi. Mnogi poduzetnici napuste ekonomske vode i završe u stečaju, dok se naše tržište tvrtki puni i puni... Tu bi se trebala isticati poduzetnička akademija, koja bi se trebala više aktivirati, i vrbovati potencijalne ˝tajkune˝...





» I u prijašnjim točkama sam spomenuo moguće osvajanje Hrvatske (dijelom), te bi onda sve tvrtke koje su radile u toj osvojenoj regiji bile primorane platiti 5 GOLD-a za licencu i daljnji rad. Tada se mnogi poduzetnici nađu u problemu jer jednostavno nemaju te novce. Moja zamisao je da tada država subvencionira tj. financira te tvrtke kako bi nastavile s radom ili ih pak nacionalizira kako bi tržište (barem trenutno) bilo pod kontrolom.
Također, za državne projekte poput izgradnje bolnice ili obrambenih sustava trebao bi se raspisati javni natječaji za otkup (već postojeće) firme za nešto manje novca te otkup materijala (sirovina) kako nebi bilo sukoba interesa te manipulacije.


(PS. Prvo pročitajte, a ne na sam spomen nacionalizacije kritizirati

Dan: 750.
Broj: 9.
Autor: Don Perignon