Ožujak 2010. - ŠTRECA ME OKO SRCA ZBOG eHRVATSKE

PUNK is not dead, tu rečenicu sam jučer gledao svugdje po shoutovima )

E pa ljudi, očito nije, to jest, "dead" je stari PUNK BIBINJE, ali dušom i tijelom je i dalje tu. Ali bolestan.

"navučen" ko zvijer na ovu igricu, nije mi jasno kako sam i mogao pomisliti da bih moga otiči zauvijek a da barem minimalno ne ostanem tu i da pratim što se dešava. nažalost, ka i mnogi drugi, "zaražen" sam virusom EREPUBLIKA.

I koliko god sam umoran, koliko god sam frustriran svađama, greškama, koliko god mi bude nekad dosadno, tek kad čovjek uzme sebi određenu pauzu od eRepublika, shvati da je nepovratno "zaražen"..
Koliko god bila glupa igrica, koliko god nas živcirali"bugovi" i sva sranja, previše smo truda uložili u ovu našu malu zajednicu, da bi je tek tako ostavili na cjedilu )

Svak od nas je kao pojedinac nevažan, a opet, da nije svakog od nas, ne bi ni bilo eHrvatske.

Prekjučer sam radio na poslu, kad me nešto "štrecnulo" oko srca. Zovem ženu kući, "je li sve u redu", je, u redu je, ali mene i dalje "štreca" oko srca...

"Sigurno je neko sranje na erepubliku" pomislih.. Odlučim se logirati na acc, kad imam što vidjeti, eHrvatska opet napada ) Znao sam )

U Firerovom bunkeru nema taktiziranja!
E bogami, nema ni u Apachevom bunkeru taktiziranja.

Već ga zamišljam kako s brčičima viče na zapovjednike brigada : "NAPAD!! NAPAD!! "
"Ali predsjedniće, nemamo s čim, poginuli su večina, djecu od 15 godina regrutiramou ZDRUG"

Apach: "Usuđuješ se sumnjati u "konačnu pobjedu" ???!!! "Streljajte ga!!""

LOL )

Apach, ne ljuti se, dakako da nemam ništa protiv toga da napadnemo. Potpuno podržavam to što si napao, samo što je poraziti Sloveniju s svim tim MPP-ovima skoro pa nemoguća misija.
Ali, Hrvati su i do sad jednom napravili nemoguće, a bogami zamalo i jučer.

I nije FAIL, nikako... dapaće, vratio sam se i odmah ste me napravili ponosnim.. Opet na Balkanu eHrvatska diže prašinu. Kraj naših susjeda, Srbije i Mađarske, koji miruju i ne napadaju nikoga, očito se zadovoljavaju s time da spriječe eHrvatsku da osvaja...

I to rade dobro. Uostalom, gledajući našu i njihovu snagu, svaki naš i najmanji uspjeh je največi fail za njih. Jednostavno, jer smo slabiji

Svejedno, svaki naš "fail" samo nas više jača. Dobro je igrati "pametno", ali nekad treba i "ludosti".
Dovesti eHrvatsku u Aziju je trenutno NAJVEĆA LUDOST na eSvijetu. U to ne vjeruju ni naši saveznici, ali bogami Phoneix to shvaća i itekako ozbiljno

Problem je u nama, postavili smo sebi preveliki cilj, i onda je sve ispod toga "neuspjeh". Znači, da smo došli do Pekinga, i ne možemo napast Lion King, opet bi nam vikali " EPIC FAIL" )

Dakle, ja osobno ne vjerujem da TRENUTNO možemo do Azije. Što ne znaći da možda i možemo, ili da ćemo kroz mjesec dva moći.

Ali jedno garantiram, ako ovako nastavimo igrati, narednih mjeseci ćemo sigurno moći. Pa makar se u međuvremenu grčevito borili za opstanak, svakodnevno će masa igrača biti sve aktivnija, sve više ćemo se truditi, igraći koji dolaze će ostajati u igri. (kao Srbi s njihovim FAIL-ovima i Slavoniji).

Firer, to jest Apach, možda nije POBJEDNIK, ali sigurno je LUD. A Bog čuva blesave i lude. I hrabre.

Što znaći biti uspješna ili bogata Država u eSvijetu?
Po meni, to je država koja ima bogatu povijest. Ne postoji u ovoj igri GAME OVER. Svi, ali ama baš SVI imaju i pobjede i poraze u svojoj povijesti. Neke ih imaju minimalno, ali to znači da večinu vremena stoje u kutu i dosađuju se. Oni koji se bore, koji pokušavaju, pišu svoju povijest. Što više stranica ta povijest ima, to je država bogatija. I porazi i pobjede do sad su jačali onog ko ih je imao.

Dakle nema straha, samo treba truda i vjere.

Možda bismo svi trebali uzet jednu malu pauzu od ove igre, pa da shvatimo da da je ovo ipak -igra.
Možda biste kao i ja, prestali misliti samo na loše stvari, i shvatili da smo iza sebe napravili nešto VELIKO, ovu našu možda malu, ali sigurno VELIKU zajednicu. I možda ćemo napokon početi se ponositi s njom. Ta zajednica je u nama, a ne na mapi eRepublika. Kad jednom počnemo malo više vjerovati u sebe, kockice će se zakotrljati i po Evrop i po Aziji i po Grenlandu.
Kad se okrenemo pozitivnim stvarima, a ne lošima. Pozitivnog ima, samo treba pogledat bolje.
Imamo ekstra jake stare igrače, solidnu vojsku, a bogami još solidnije paravojne, možemo dovest još igrača, ali nam fali VJERE u uspjeh.

KAd budemo Vjerovali, novi igrač će ostati. Kad sam ja došao, ratova nije bilo ni za lijek, niti TW, a kamoli pravog rata. pa sam ipak ostao igrat. Kao i drugi. Jer smo vjerovali da možemo izgradit eHrvatsku, i obraniti je. ne samo da smo je izgradili, ne samo da smo je obranili, što je malo kome uspjelo, nego smo bogami dali papra skoro svim susjedima ..svi su osjetili što znaći biti suparnik eHrvatskoj. Naravno, znali su i oni nas "popapriti", ali bogami do sad smo mi mnogo više u "plusu"

Dakle, mogli smo, uspjeli smo. Hrvatska ima 4,5 miliona stanovnika, rijetko ko je mislio da ćemo mi igrat ikakvu važnu ulogu u eSvijetu, kraj mnogo "večih" država... E pa igrali smo, igramo, i igrat ćemo. Samo dajte da se ponovno ponosimo s našom zajednicom, i bit ćemo mnogo jači. večina novih igrača će onda ostat igrat. Ako osjete ponos i vjeru, ostat će. Radi toga se igra, a ne zbog sto regija, ili svađanje, apatija, dosada, to UBIJA eHrvatsku.

Hvala svima na podršci u mojem "oproštajnom" članku, stvarno ste me "dirnuli".. pogotovo podrška Srba. Baš sam bio ponosan da je moje "odustajanje" pokazalo da večina nas shvaća ovo kao igru, i da možemo biti samo najveći rivali i samo to. Borit ćemo se žestoko, krvavo, kao i do sad. To ne znaći da ne poštujem što ste napravili, to ne znaći da ću imati manje Srpskih prijatelja u eRepubliku. Dapaće, imam ih mnogo, i bogami sve od reda pravi ljudi. nema većeg gušta nego takve ljude pobijediti Ili im česttati kad te pobjede. Ima i "onih drugih", kojih fala bogu ima i kod nas, i mirno im more, oni igraju ovu igru radi nećeg drugog, što je meni strano, i što neću nikad prihvatit.
"Mržnja je bolest koja napada ljude siromašne duhom".

Pozdrav svima, nadam se da će me ova volja za igrom držat i dalje