Sijecanj 2010. - Obraćanje novog predsjednika

Obraćanje novog predsjednika

obrazek


Prijatelji,

Pišem ovaj članak s velikim teretom na srcu. Nad našu eDomovinu nadvila se tama međusobnih optužbi, spletki i podmetanja. Na sve strane pripremaju se kolci i lomače, grade se križevi na koje su pripadnici svih frakcija spremni pribiti svoje protivnike, svoje neprijatelje.


Ne mogu da se ne pitam zašto je tomu tako, no ne mogu dokučiti odgovor. Ne znam gdje je pošlo po zlu, na kojem skretanju smo odlučili prestati pratiti put sloge, zajedništva, međusobnog poštovanja i priznanja i odlučili se na put frakcionaštva, ljubomore, nečovještva?


Kada smo i zašto podignuli svoje tabore jednoumlja, učvrstili katapulte i krenuli nasumce gađati različitosti, čak i pod cijenu da srušimo zidine ovog našeg kutka za bijeg od zbilje?


Jer zidovi su probijeni, šteta je učinjena, i ova naša utvrda ideala počela je popuštati pred silnom navalom svega onog od čega bježimo, svega onog što mrzimo u našim stvarnim životima. Crv Balkana se uvukao u ovu našu utopiju i nitko nije siguran. A mržnjom razdiremo u sekundama tkivo bića ovog djelića posebne stvarnosti koju smo gradili toliko vremena.


Ne mogu povjerovati da ni ushit poslije bitke više nije dovoljan da spriječi neprijateljstva, da spriječi mržnju.


I upravo ta riječ me užasava. Mržnja. Neprijateljstvo. Ono što je nekada bilo rivalitet, ono što treba biti rivalitet, pretvorilo se u neprijateljstvo. Nekadašnji oponenti pretvorili su se u zaklete dušmane. Negdašnje političke nesuglasice pretvorile su se u mržnju. MRŽNJU!


A zbog čega? Zbog čega si zabadamo nož u leđa, zbog čega sami sebi zadajemo smrtne rane? Zbog čega dopuštamo da ona iskonska klica zla u nama svima proklija do neprepoznatljivosti nas samih? Zbog igre?


Jesmo li zbilja spremni zbog igre odreći se čovještva na kojeg smo bili tako ponosni, nekoć. Jesmo li zbilja spremni odreći se one uzajamne nesebičnosti na kojoj smo gradili ovu zajednicu zbog šake virtualnih golda? Zbog gomile nula i jedinica, zbog kratkog dijela koda s kojim se igramo? Jesmo li zbilja spremni odreći se osoba u nama zbog trunke lažnog osjećaja moći?!? Moći pohranjene na nekom serveru negdje daleko?


Želite li da naša slava ostane u prošlosti, po kojoj tako marljivo prekapate i vraćate se s vrećama prljavštine? Želite li zbilja zbog pojedinaca nekad davno odreći se svih nas danas? Jer na ruševinama prošlosti ne gradi se budućnost, na ruševinama prošlosti grade se tek tamni kuci svi nas. Na ruševinama prošlosti ruše se i temelji ovog našeg prelijepog kutka virtualnog svemira, temelji prijateljstava, temelji poštovanja i pomoganja. Na ruševinama prošlosti ruši se sve dobro što nas je krasilo.


Zato vas pozivam, sve vas, vlast i opoziciju, predsjednike i članove stranaka, vojnike i civile, poduzetnike i radnike, ostavimo se prošlosti. Ostavimo se nekadašnjih događaja i zakopajmo ratne sjekire. Vratimo se u sretne dane, kada smo bili samo rivali, ne i neprijatelji. Ostavimo mržnju i uvrede u prljavštinama prošlosti i počnimo opet cijeniti jedni druge, nadmudrivati se, radosno igrati ovu idealiziranu presliku svijeta. Spustimo zidine naših frakcijskih tabora i budimo opet – ljudi!


Na čelu novog HDSa, okrećem se budućnosti s nadom. Zajedno možemo bolje, zajedno možemo više. Budimo opet zajednica, jer samo tako smo dio ove naše eDomovine!
Palim lulu mira i šaljem je dalje, pozivam sve da je prihvate.: ¬----====Ũ


tripl3
Predsjednik Hrvatske Demokratske Stranke