Travanj 2010. - Od srca hvala

Pišem ovo u nevjerici. U nevjerici da je toliko ljudi poklonilo svoj glas upravo meni. Dalo mi svoje povjerenje. Dobio sam hrpu ingame poruka podrške. I ZATO VAM VELIKO HVALA.

Na žalost, nije bilo dovoljno. Ne bih želio pričati sad o razlozima zašto nije, ali bih se želio osvrnuti na jednu stvar koja me zapravo rastužuje u cijeloj priči. Ne, nisam tužan jer nisam pobijedio. Tužan sam jer unatoč višestrukom apeliranju da PITATE sve što Vam nije jasno te višestrukom predstavljanju tko sam i što radim, od svih glasača, dobio sam samo 2 ili 3 upita. Vrlo žalosno iz razloga što sam vidio po komentarima mnoge rečenice poput: "ma tko je taj retrodevil, nikad čuo za njega" ili "ma on će se zablokirat u slavoniju i neće se micat" - a nitko (osim dakle 2 ili 3 ljudi) me nije pitao: hoćemo li napadat? Za sve neupućene: napasti nešto i osvojiti nije jednako kao i zadržati to! Cilj se ne ispunjava onog trenutka kada ste napravili to što ste obećali, nego tek dan prije idućih predsjedničkih izbora! Ja sam stranačkom vodstvu i koalicijskim partnerima najavio napad na eMađarsku ili eSrbiju. Jel bi Vam to bilo dovoljno zanimljivo? Mislite li da bismo te regije zadržali skroz do 4.4.? Nije li bolje postavit niske goalse pa ih prestići nego postavit preambiciozne pa biti predmet izrugivanja ukoliko se ne dostignu? Ljudi, ne razmišljate i to je ono što me razočaralo.

Nemam se namjeru više kandidirati osim spletom nekih vrlo vrlo izvanrednih okolnosti. Ne vidim više perspektivu. Pošto nisam mogao pobijediti protiv kandidata koji, ruku na srce, nije imao uspješan mandat, ne vidim način pobijediti protiv nekog drugog kandidata. Apachu želim sve najbolje i neka ovaj mjesec bude uspješniji od prošlog iako iskreno sumnjam. Nema to veze s time što je on predsjednik, već dokle god imamo narod koji NE sluša, koji NE pita, koji se ograničava na informacije unutar grupe od 10 ili 20 ljudi, koji na kraju krajeva NE razmišlja svojom glavom, dotle ni Apach niti bilo koji drugi predsjednik (uključujući i mene da sam pobijedio) neće imati uspješan mandat.
Stalno nekakva prepucavanja po novinama, kanalima: ti si ova stranka, ti ova, tvoji su ovakvi, onakvi, a nitko zapravo ne zna TKO, ŠTO, ZAŠTO? Traže se imena, a nitko ih ne daje. Zašto? Zato jer ih nema! Dovoljno je da se nađe par galamdžija i odmah ga svi slijede. Mnogi su koristili Radićevu famoznu rečenicu, ali većinu puta u krivom kontekstu. Ovdje je baš ona prikladna: Ne srljajte kao guske kroz maglu! Nitko nam nije kriv osim nas samih. Ne razmišljamo svojim glavama. Imamo kanale, imamo novine - PITAJTE sve što Vas zanima. Ako jedna osoba neće odgovoriti, pitajte drugu. Pitajte one koji su nadležni, ne one koji su Vama poznati, a nakon toga razmislite o odgovoru. Nemojte slijepo slijediti sve što Vam je rečeno. Tek kada se taj naš, balkanski mentalitet promijeni, tek tada će naša zemlja biti spremna za velike stvari. Ovako možemo samo lupati slovence i austrijance i - gubiti!

Kroz dan, dva se povlačim iz tog nekog zapovjedničkog vrha vojske. Odmah da naglasim da to nema veze s ne dobivanjem izbora. Tako je bilo u planu još davno. Da sam pobijedio, poslije mandata bih se opet povukao. Ovo je samo ubrzalo proces. Bio sam običan vojnik, SL u gušterima te 2 mjeseca vMoD za brigade. Predsjedničko mjesto bi bilo vrhunac jedne relativno kratke eRepublik karijere, međutim nije bilo suđeno. Vrijeme je da novi ljudi dobe priliku.

EDIT: Nakon 30-ak ingame poruka, nebrojeno privat razgovora na IRC-u te i konačnog ne prihvaćanja ostavke od strane ministra obrane, odlučio sam ipak ostati vMoD za brigade. Shvaćam da ovime gazim vlastitu riječ, ali isto tako shvaćam i da je preko 1000 ljudi poklonilo glas meni i ostavkom bih izjevjerio njihovo povjerenje. Hvala Vam svima na podršci.

Što se tiče najavljene promocije, o svemu ćete biti obaviješteni tokom idućeg tjedna. Pozivam sve da se u čim većem broju uključe jer i sami mogu imati koristi od akcije u vidu SB medalja i golda (za koje se nadam da ćete donirati u HNB ili Ratni fond).

Živjela eHrvatsko i počni razmišljati