Studeni 2009 ○○○ BALKANE, VRIJEME JE DA NAUČIŠ ○○○

Go down

Studeni 2009 ○○○ BALKANE, VRIJEME JE DA NAUČIŠ ○○○ Empty Studeni 2009 ○○○ BALKANE, VRIJEME JE DA NAUČIŠ ○○○

Postaj  Zerocool12 on 21/11/2009, 02:14

Postoji veoma malo materijala odakle bi prosječan balkanac mogao saznati koliko-toliko istinite činjenice u vezi najdelikatnije i najzamagljenije teme među ex-Yu populacijom, a da to nisu malograđanski, pristrani ili zatupljeni pogledi prebacivani s generacije na generaciju. Štoviše, ne vjerujem da uopće postiji tema koja može više zaintrigrirati javnost ili koja može biti komentiranija.

Moja namjera je prikazati vam povijesna zbivanja (pretežno II. svjetskog rata), kako bi znali što pričati kada upotrebljavate riječ četnik, ustaša ili neku drugu riječ kojom etiketirate pripadnika druge narodnosti. Da bi se mogli koristiti tim izrazima, najprije trebate upoznati gradivo.
Možda ovdje ima neki student povijesti koji bi se ovime mogao posvetiti još vjerodostojnije i jasnije, ali nažalost ovakav članak još nije izašao.

Tijekom svih mjeseci postojanja što eHrvatske, što eSrbije, bili smo bombardirani ispadima ljudske gluposti. Uz dužno poštovanje prema iznimkama, sa svog gledišta siguran sam da prosječan eRepublik igrač i korisnik internetske mreže ima normalan IQ, da ima potencijal jednog dana biti obrazovani građanin i ima mogućnost shvatiti problematiku međunacionalnih odnosa.

Iako će mnogi tvrditi da tematika ovog članka nebi trebala imati veze s jednom online igrom, tvrdim upravo suprotno, upravo zbog stalnih hrvatsko-srpskih sukoba...
Ono što ja kažem:
Svatko ima pravo ne biti budala! Biti nešto bolje, nešto značajnije! I kad već ne može sam, ovo je prilika da se svatko upozna s problemima i paradoksima prilikom izgovaranja riječi ''ustaša'', ''četnik'', nešto rjeđe ''partizan'', tj. da ne duljim, riječima koje su ustaljene među pojedinim nacijama kao pogrdne za pripadnike druge omražene nacije. U ovom slučaju ciljam na hrvatsko-srpski animozitet, dok za slično u BiH ne mogu govoriti zbog nedovoljne upućenosti.

Za jednu stvar ne treba dokaz: običan građanin za ovu temu nije opskrbljen ni približno dovoljnom količinom informacija, a ono malo pruženo mu je s pristranog izvora.
Možda je vrijeme da se na eRepubliku nauči nešto i za život korisno.
Stanovniče Balkana, ti biraš želiš li biti zatucan cijeli život!


Napomena br.1: Spomenuti dogodađaji odvijaju se pretežito na prostoru NDH prije, za vrijeme i nakon 2. svj. rata.


USTAŠE:

obrazek

Tko je ustaša prema Hrvatskom enciklopedijskom riječniku?

1. pripadnik istoimene (Ustaša) revolucionarno-nacionalističke organizacije fašističkog tipa koju je poč. 1930-ih u Italiji osnovao Ante Pavelić, a u Hrvatskoj je do 1941. djelovala ilegalno
2. pripadnik ili sljedbenik Ustaškog pokreta (1941-1945)
3. pripadnik Ustaške vojnice
4. hrvatski šovinist koji svojim idejama i postupcima podsjeća na ustaše iz 2. svj. Rata

Napomena br.2: Izbačene stavke koje govore o izvornom značenju riječi, a nemaju poveznice sa osnovnim smislom teksta

Povijest:

Ustaški pokret počeo je nicati nakon ubojstva Stjepana Radića u Narodnoj skupštini Kraljevine SHS 1928. Nekoliko mjeseci kasnije stvorena je organizacija Hrvatski domobran, a nakon zabrane istoimenih novina, dio političke elite (HSP, kasnije dio HSS-a) zagovara aktivan otpor i odlaze u političku emigraciju. Od 1930. usvajaju ime ''Ustaša - hrvatska revolucionarna organizacija'' (UHRO). 1932. donesen je i prvi program - Ustav hrvatske revolucionarne organizacije ''Ustaše''.
Bez šire podrške, neuspjeha tzv. ''Ličkog ustanka'' i novog vala represije i terora u Hrvatskoj od strane velikosrpskog režima, ustaški su se emigranti sve više pretvarali u terorističku organizaciju.
1934. u suradnji s VMRO-om (Unutarnja makedonska revolucionarna organizacija) vrše atentat na kralja Aleksandra Karađorđevića. Nakon toga sve domobransko-ustaške organizacije u Europi bivaju zabranjene.

Nakon slamanja otpora Jugoslavije 1941. Nijemci nude vlast HSS-u, ali Vladko Maček odbija suradnju, a nacistička Njemačka na prijedlog Italije na isto daje pristanak ustaškom vođi Anti Paveliću. Uspostavljena je Nezavisna Država Hrvatska.
Naziv organizacije promijenjen je u ''Ustaša - Hrvatski oslođodilački pokret''. Stvorena je vlastita stranačka vojska (Ustaška vojnica) koja je postojala usporedo s domobranstvom, policija (Ustaška nadzorna služba), a svime je rukovodio ''Glavni ustaški stan'' na čelu s poglavnikom Pavelićem.
Ubrzo je zabranjen rad svim strankama osim ustaškoj, a počeli su i progoni članova HSS-a. U zatvore i logore odvođeni su i drugi protivnici režima: komunisti i antifašisti.
Ustaški režim provodio je progone i na nacionalnoj i rasnoj osnovi, zakonima uperenima prvenstveno protiv Srba (unatoč nuđenju suradnje mnogih uglednih Srba u Hr.), Židova i Roma. Rasni i anti-semitistički zakoni proklamirani su zbog hrvatsko-njemačkog savezništva.
Potpisom Rimskog ugovora, uz Istru, od Hrvatske je otkinut veći dio Dalmacije te djelomično Hrvatsko primorje i Gorski kotar.

Na početku ratu Ustaše su brojile tek oko 15 000 ljudi, ali zbog prisilne regrutacije do kraja rata kroz ustaške formacije prošlo je oko 100 000 ljudi.
Najzloglasnija bila je elitna ustaška jedinaca ''Crna legija'' za čije pripadnike se smatra da su počinili brojne zločine. Njezin zapovjednik bio je Jure Francetić, a njegov zamjenik Rafael Boban.

Sa širenjem uvjerenja da će ''Sile osovine'' izgubiti rat, 1944. ministar vanjskih poslova Mladen Lorković i zapovjednik oružanih snaga Ante Vokić izrađuju plan prelaska na stranu saveznika s ciljem nezavisnosti države nakon rata, ali Pavelić, svjestan da će morati predati vlast HSS, žrtvuje svoje suradnike koji su smaknuti u Lepoglavi 1945.
Priznanje hrvatske države predlagao je i Staljin, uz uvjet prolaska sovjetske vojske na Jadran i slobodan rad Komunističke partije Hrvatske. Pavelić je takav prijedlog odbio.

U svibnju 1945. hrvatski vojnici predaju oružje kod Bleiburga (u događajima koji će kasnije biti opisani), nekoliko dana nakon bijega Ante Pavelića koji je raspustio ustaški pokret i njegove članove razriješio prisege odanosti.

Ustaška himna

Ustaški zločini:

Koncentracijski logori - deseci sabirnih logora sa ukupnim brojem od preko 100 000 zatvorenika.
Najveći logor bio je u Jasenovcu, čiji je broj žrtava nikad nije verificiran, a podaci variraju od 10 000 do 100 000 ubijenih.
1945. Maks Luburić - zapovjednik Ustaške obrane, naredio je likvidaciju svih zatočenika, te da se logor do temelja sruši i spali, ali posljednja skupina od 600 muških zatvorenika odlučila se na proboj, a preživjelo ih je samo stotinjak.

Protjerivanje nehrvatskih naroda s prostora NDH, broj nedefiniran.

Napomena br.3: Vrijedi istaknuti kako su nakon sloma NDH-a, ustaški zločini sustavno i planirano preuveličavani od strane novog režima, kako bi se opravdala ili zatajila zlodjela pobjedničke strane ili obrnuto umanjivan za druge političke svrhe. Općenito, ustaški zločini prekriveni su velom tajni zbog neobjektivnosti jugoslavenske vlasti i stavlja pod upitnik mnoge ''dotada'' nametane povijesne činjenice.
* Napomena se ne odnosi na gore spomenute zločine.

obrazek
Ante Pavelić


ČETNICI:

obrazek

1. pripadnik krajnje nacionalističko-desničarske poluvojne organizacije koja je djelovala u Jugoslaviji 1918.-1941.
2. pripadnik jugo-monarhističkih oružanih odreda u 2. svj. ratu (191-1945) koji su zastupali velikosrpski program i provodili etnička čišćenja muslimanskog stanovništva u Bosni i Hercegovini i osvetništvo nad hrvatskim stanovništvom; kolabrirali protiv partizana s talijanskim i njemačkim okupatorskim vlastima i vojnim postrojbama
[3. član srpskog četničkog pokreta (jedan od imena Srpska radikalna stranka) osnovanog 1990. s programom velike Srbije i etničkih čišćenja na prostorima bivše države SFRJ

Napomena br.4: Izbačene su stavke koje govore o izvornom značenju riječi, a nemaju poveznice sa osnovnim smislom teksta.

Povijest:

1903. Milorad Gođevac formira prvu četu, a glavni cilj bio je zaštita Srba od bugarskih komita, koji su ih prisiljavali da se deklariraju kao Bugari.
Do osnutka Kraljevine SHS, termin četnici koristi se za pripadnike gerilskih skupina u Srbiji i Makedoniji.

Nakon 1918. s osnutkom novih skupina četnici se pretvaraju u nacionalistički orijentirane paravojne postrojbe. 1921. osnovano je "Udruženje četnika za slobodu u čast Otadžbine", a 1924. "Udruženje srpskih četnika za Kralja i Otadžbinu" te "Udruženje srpskih četnika Petar Mrkonjić", koje se 1925. spajaju u jedinstvenu organizaciju "Udruženje srpskih četnika Petar Mrkonjić - za Kralja i Otadžbinu". Predsjednik udruženja bio je Puniša Račić, a atentator na 4 pripadnika HSS-a, među kojima i Stjepana Radića.
Za Kraljevine SHS bili su dodatna snaga režima i velikosrpske ideologije.
Nakon Travanjskog rata i predaje glavnih četničkih snaga 1940., one gube povezanost sa četničkim pokretom 2. svj. rata na Balkanu.

Ubrzo nastaje nekoliko novih pokreta u područjima s većinskim srpskim stanovništvom i stvaraju se paravojne postrojbe. Najpoznatiji je Ravnogorski pokret koji vodi Dragoljub (Draža) Mihailović, a kralj njegove jedinice od 1942. naziva Jugoslovenska vojska u otadžbini.
Politički program iznesen je u proglasu ''Homogena Srbija'' i predstavlja ekstremnu varijantu velikosrpskih pretenzija.

Iako su na početku bili zamišljeni kao pokret otpora protiv Nijemaca, njihov glavni neprijatelj postaje Narodnooslobodilački pokret na čelu s komunistima. U toj borbi ne prezaju od saveza sa III. Reichom i čak Ustašama. Na prostoru NDH surađuju s Talijanima i šire teror nad nesrpskim stanovništvom.
Povremeno ratuju protiv Nijemaca, a 1944. spašavaju preko 400 savezničkih pilota (vrijedi istaknuti da su saveznici svoju naklonost dali partizanima), a u nekim slučajevima savezničke pilote izručuju Nijemcima ili pak spašavaju njemačke pilote.
1943. i 1944. poraženi su od partizana, a kralj Petar daje legitimitet NOP-u. Mnogobrojne četničke postrojbe uništene su u bitkama protiv partizana, ustaša ili zarobljene kod Bleiburga.

Chetniks - propagandni film iz 1943.

Četnički zločini:

Progoni i pokolji nad Bošnjacima istočne Bosne i Sandžaka, hrvatskim i muslimanskim stanovništvom na području NDH, a posebno u Dalmaciji, Lici, Bosni i Hercegovini. Jedan od najpoznatijih je ''Pokolj u Gatima''.
Slijedili su velikosrpski čiji je cilj bio istrebljenje ili nasilna srbizacija Bošnjaka, Albanaca, Hrvata i Makedonaca sa prostora tzv. srpskih zemalja, tj. "etničko čišćenje" teritorija na koje Srbi polažu pravo.

Napomena br.5: Zbog izbjegavanja mogućih međunacionalnih sukoba, izbačen je četnički pokret svježije povijesti, točnije onaj za vrijeme Domovinskog rata i Rata u BiH.

obrazek
Draža Mihailović


PARTIZANI:

obrazek

1. borac partizanskih odreda, kasnije preimenovanih u NOV (Narodnooslobodilačka vojska) na području Hrvatske, bivše Jugoslavije, Albanije i Grčke u 2. svj. ratu
2. borac partizanskih odreda u zaleđu njemačke vojske na okupiranim dijelovima tadašnjeg SSSR-a u 2. svj. ratu

Napomena br.6: Izbačene su stavke koje govore o izvornom značenju riječi, a nemaju poveznice sa osnovnim smislom teksta.


Povijest:

Početkom rata jedini je organizirani otpor bila spremna pružiti Komunistička partija Jugoslavije. Organizirani oružani otpor počeo je kada su Hrvati komunisti, 22. lipnja 1941. (inače Dan antifašističke borbe u Hrvatskoj) osnovali Sisački partizanski odred, jednu od prvih takvih postrojbi u Europi.

KPJ formira Glavni štab Narodnooslobodilačkih partizanskih odreda Jugoslavije (NOPOJ) na čelu s Josipom Brozom Titom, koji je kasnije preimenovan u Vrhovni štab. Tito je bio nesporni vođa komunističkoga partizanskoga pokreta otpora i glavni organizator strategije i taktike partizanskoga tipa ratovanja, koji će odigrati ključnu ulogu u formitanju buduće Jugoslavije.
Zahvaljujući intenzivnoj promidžbi započelo je osnivanje prvih partizanskih skupina na okupiranim područjima. Stanovništvo u Hrvatskoj odlazi u partizane kao jedini način otpora na talijanske represije i četničke napade. Srpsko stanovništvo privlačeno je stavljanjem u prvi plan borbu protiv ustaškog režima.
Tijekom 1941. stvorena je država socijalističkog usmjerenja u Srbiji i djelomično u istočnoj Bosni, nazvana ''Užička Republika''. Ondje je bila smještena organizirana vlast na oslobođenom području. Trajala je samo 67 dana, a nakon povlačenja partizana, pala je u ruke Wehrmachta (njem. Obrambene snage) i četnika.
Glavno bojište je nakon sloma partizanskog ustanka u Srbiji u jesen 1941. preneseno na teritorij NDH. Krajem 1942. organizirano je Antifašističko vijeće narodnog oslobođenja Jugoslavije (AVNOJ), čiji je Izvršni odbor postao neslužbenom vladom.

Tijekom 2. svj. rata na području Jugoslavije Sile Osovine imale su sedam velikih operacije koje se nazivaju Sedam ofanziva.
Bitka na Neretvi - film iz 1969.

Do kraja rata saveznici su potpomagali partizane koji su izvojevali pobjedu na području Jugoslavije.
Nakon Sporazuma Tito-Šubašić formirana je Demokratska Federativna Jugoslavija na čelu s Josipom Brozom Titom.

Partizanski zločini:

Masakr u Bleiburgu i Križni putevi - najveći zločin 2. svj. rata na prostoru Balkana. Nakon predaje hrvatske vojske (ustaše, domobrani - regularna hrv. vojska), četnika, Nijemaca (koji su se borili na Balkanu) i drugih pobijeđenih jedinica Englezima, oni ih pod sumnjivim okolnostima stavljaju u ruke partizana i to nakon popisa mira. Partizani na ''križnim putevima'' muče i ubijaju ogroman broj nenaoružanih vojnika i civila koji su se predali Englezima upravo zbog straha od partizanske odmazde. Broj žrtava varira od 50 000 do 300 000 tisuća ljudi. Brojne masovne grobnice do danas nisu otkrivene.

Brojna masovna ubojstva civila, što u njihovim prebivalištima, što u logorima.

obrazek
Josip Broz Tito


ZAKLJUČAK:

Općenito:
Drugi svjetski rat u Jugoslaviji

Za bolje razumijevanje vrijedi proučiti pojmove:
Fašizam
Socijalizam
Komunizam
SFRJ
2. svjetski rat


Što dobijemo kao zaključak? Nijedna od ovih organizacija nije dobra i veličanje iste naprosto mora biti - kretenizam.
Zapravo, to mora biti i izgovaranje i pridavanje drugome obilježja istih.
Svaka od ovih skupina nosi sa sobom zločine koji izazivaju stravu i savršeno se slažu u cjelokupni mozaik abnormalnosti i zla ljudske rase.
Sve su to različite ideologije koje postaju neobično slične kad ih veže jedna riječ - smrt.

Vrijedi napomenuti da su ''ustaše'' i ''četnici'' označavaju pejorativno značenje za pripadnika svoje nacije, uglavnom među šovinističkom, niže obrazovanom i primitivnijom populacijom Balkana. (to je ono što ne smijete biti vi!)

Kako je uopće došlo do općih zabluda i ne znanja? Koji je razlog?
Uzmimo u obzir primjer nakon stvaranja Socijalističke Jugoslavije. Nakon sistematskog provođenja demonizacije ustaškog imena, stvaraju se predrasude o hrvatskoj naciji općenito, kao krvožednoj, ''ustašoidnoj'' i na kraju krajeva genocidnoj (zbog komunističkog mazanja očiju unatoč višestruko brojnijim zločinima)... Jedan narod ne može napraviti takav zločin kakav mogu ideologije u ime naroda. Sve to usprkos činjenici da su Ustaše bili malobrojna režimska stranka, omražena u Hrvaskom narodu.

Upravo bivša SFRJ nosi najveću krivlju za masovno neznanje istine o jednim o najvažnijih događaja svih naroda na prostoru ex-Jugoslavije, ali moram reći, to nikoga od nas ne opravdava kod propagiranja mržnje.

LAKŠE JE STVORITI MIT I VJEROVATI U NJEGA, NEGO ZNATI ISTINU.

S nadom u edukaciju mladih budala... Očekujem dvostruke reakcije. Ako vas ovo zainteresira i date ovome svoju podršku, uslijedila bi još poneka povijesna lekcija koja je kamen spoticaja..

Ovo je samo najmanji djelić onoga što bi trebao biti sklop cjelokupne istine.
Zahvaljujem svima koji su pročitali ovaj tekst...


Napomena br.7: Ako ste pronašli neku važnu, a pogrešnu informaciju, javite mi se kako bi ona bila ispravljena, naravno uz navedeni izvor.

Zerocool12

Broj postova : 73
Join date : 28.10.2009

Korisnički profil

[Vrh] Go down

[Vrh]


 
Permissions in this forum:
Ne moľeą odgovarati na postove.