Studeni 2009. - O raspadu PEACE-a i posljedicama koje donosi

Koliko vidimo iz mnogih događaja koji su se u zadnjih par dana dogodili u našem eSvijetu, raspad saveza PEACE (punim imenom People of Earth Associated under Common Excellence: Global Community) je jako blizu. Savez su napustile Italija i Indonezija, a u Francuskoj je situacija jako neizvjesna. U slučaju da ove države odluče napasti PEACE, pozicija EDEN-a i Brolliance-a bi se jako poboljšala. Nažalost, sve ove države imaju puno gorkih sjećanja iz prošlosti vezanih uz neke EDEN/Brolliance države (više o tome u daljnjem tekstu) i praktički je nemoguć savez između nekih država, otprilike jednako moguć kao i eYuga. Ljudi su nekad velika zlopamtila.

Ja mislim da imam pravo reći da odlaze teška vremena za EDEN/Brolliance, a u PEACE-ovim pekarama se sprema gorak kruh. Kruh začinjen svom gorčinom i žaljenjem ljudi koji su utemeljili PEACE i koji su nemoćno gledali u što se PEACE pretvara. PEACE se iz saveza vođenim ideologijom slobode i obrane slabih pretvorio u krvožedan osvajački savez vođen zemljama koje su držale teritorije SVOJIH SAVEZNIKA. Svojih bratskih država, svojih prijatelja koji su im pomagali u brojnim bitkama. Nemam riječi.

Napisao sam da su osnivači PEACE-a dugo vremena nemoćno promatrali što se događa. Sve do sada. Italija i Indonezija bježe iz saveza ukaljanog imena. Doslovno ukaljanog imena, jer PEACE na engleskom znači mir. Zadnjih mjeseci je politika PEACE-a bila sve, samo ne pacifistička. Očekuje se izlazak još zemalja iz PEACE-a, jer su ove dvije zemlje prve hrabro istupile i pokrenule lavinu. Lavinu koja će zatrpati PEACE.

Italija je osnivač PEACE-a. Kada osnivač napušta svoj savez, onda se vidi da je trenutna politika PEACE-a obrnuta od ideje kojom se gradio. Italija je trenutno najhrabrija nacija na eSvijetu. Svjesni da će biti primorani na žestoku obranu, napuštaju loš savez koji im ne želi pomoći. Moramo im pružiti ruku prijateljstva i pomoći im da se obrane od svoje dojučerašnje braće.

Indonezija je odgojila Mađarsku i Srbiju, te se hrabro borila protiv Rumunjske i izbjegla totalnu blokadu kojom bi pad Atlantisa bilo odgođen za najmanje mjesec dana. Mađarska, Srbija i mnoge druge zemlje joj imaju biti jako zahvalne. U detalje neću ulaziti, PM-ajte me za više informacija ili tražite na eRepublik Wiki.

Vsaka velika sila ima svoj uspon, vrh, pad i dno. Uspon je osvajanje ili TO-anje drugih država, te ekonomsko jačanje. Vrh je ono na čemu je trenutno Srbija. Pad je gubljenje kontrole nad svojim savezom i državom (Indonezija i Mađarska). I napokon, dno je kada je država TO-ana, osvojena ili svedena s ogromnog carstva na originalni teritorij (Rumunjska, Norveška, Pakistan, Indonezija).

I mi ćemo jednog dana dotaknuti dno, ali ćemo se dići. Znam da ćemo se dići jer smo mi takav narod. Narod smo koji će se izvući iz najdublje močvare, samo da je ujedinjen. Moramo biti ujednjeni i spremno zaploviti u novo more komplikacija koje nastaju s budućim raspadom PEACE-a. I ja vjerujem da Hrvatska to može.

Molim vote, a subscribe ako želite.

Vaš letodred.

P.S. Tražim avatar za novine, najboljem ponuđaču dajem 1 GOLD.