Studeni 2009 - Mojih godinu dana....

Mnogo sam bre neaktivan zadnjh par mjeseci.... puno posla, obaveza, muke isusove na sve strane, i erepublik je lagano ispao sa vrha liste prioriteta...

Možda sam se malo i umorio, ko zna? Večinu ciljeva koje sam sebi postavio sam ispunio, trebalo je skoro godinu dana igre, ali eto.... Nakupio sam se Hard-worker medalja, i u i u RL, mislim da sam u godinu dana doslovno dan ili dva falio... Nevjerovatno za mene, kojemu je kompjuter služio za to da pročitam vijesti i bacim tetris.
Čak sam i u kongresu sjedio na početku... Pa sam našao partnera, otvorio firmu, ja 10 golda, on 100, i naravno, dao mi pola vlasništva... uz malu pomoć jednog starog igrača koji nam je dao golde kad je odustao, pa zatim Renarda du laca, ekonomskog genija, i dobrih poslovnih odluka, poslovali i zarađivali smo kao ludi, i do 10 golda dnevno... Danas sam se materijalno situirao, prodao firme i uživam u penziji...

Dugo vremena sam i bio član Zdruga... Definitivno najbolje vrijeme... Ekipa, zajebancija.... Nadam se da je barem upola sada kao onda... Sječam se kako se u bitkama čekalo kad će Zdrug udarit i preokrenut situaciju na bojištu... saveznici očekivali, neprijatelji strepili....tada sa i svoju jedinu BH medalju zaradio u oslobađanju Grčke...

Pa sam otvorio novine... u početku nisam bio baš omiljen, ali jednostavno nisam mogao šutjeti na neke stvari, pa sam kritizirao, hvalio, ali večinu vremena sam glumio unprofor. Pokušavao smirit političku situaciju i prepucavanje Hrvatskih stranaka, pokušavao smanjit mržnju između Srba i Hrvata, ma samo što nisam sudjelovao u mirovnim pregovorima Palestinaca i Izraelaca...

Ma bilo je još toga, svega.... bilo je i ružnih trenutaka... kad smo bili pod TakeOverom Srba i Mađara... Kad su nas toliko opljačkali, da je i Admina uhvatila panika, pa su već sljedeći mjesec uveli državljanstvo....

I tako, malo pomalo, prošla je skoro godina dana....

Danas, sve što želim, pomoći koliko mogu, boriti se di mi kažu, gledati neke nove ljude koji dolaze i koji će nas voditi kroz pobjede i poraze. Valjda će pobjeda biti više... Ali neosporno je da mi stariji igrači trebamo lagano prepuštati sve te funkcije novijoj generaciji, i da im pomognemo što više sa iskustvom... ako mi išta smeta, onda je to paranoja. Znam, moramo biti oprezni, daleko od toga, ali određeni rizik se mora prihvatiti, ima ogromnog posla, bit će falših ljudi, ali i bit če dobrih i sposobnih, i isplatit će se... Zato novijim igračima poručujem, uđite u stranku, pokušajte se nametnuti, napredujte pomalo... učite i učite, čovjek na funkciji koji nezna što radi je opasniji od neprijatelja.

Dakle, da odgovorim svima onima koji su me pitali hoću li odustat od igre, ( i hoću li im ostaviti imetak ) odgovor je: NE!


Barem ne dok ne dočekam dan kad će eHrvatska postavit ULTIMATUM pardon, sugestiju eMađarskoj!

Po meni tada nismo ništa veliko napravili, ali ipak mi je to jedan od najdražih trenutaka... Iako smo bili uvjereni da poslije toga slijedi rušilaćki pohod Mađara, odbili smo ultimatum Mađara da okrenemo leđa Saveznicima.

S tim potezom smo fascinirali saveznike, od tog dana smo kupili sve, Amerikance, Španjolce,Poljake, ma sve one koji se svaki put dolaze borit u Slavoniju kao za sebe.

Što je najbolje, čak smo se i odbranili tada kad nas je Mađarska napala. To je bila dvostruki šamar tada , a i danas najačoj sili eSvijeta. Odmah po otvaranju bitke, mađari su tenkovima spustili zid, u toku dana ga rušili, opušteni i samouvjereni u pobjedu...

Naši vojnici su se premišljali hočemo li se boriti i tankati ili ne.. Računali smo da nemamo šanse, a da će nam trebati svaki gold za bolnice i život u okupaciji...

Tada je ministar obrane, His Airness (tadašnji i današnji) odlučio da se bori do kraja, svim sredstvima! Nečemo se predat ni u izgubljenoj bitki! Nečemo prepustit Hrvatski teritorij, a da nismo dali sve od sebe!!

Neznam kako, ali uspjeli smo! Uhvatili Mađare na spavanju, taktički ih nadmudrili, što li sve ne, i pobijedili!!!! Prvi, od mnogo puta!!!
Kako smo tih dana bili ponosni što smo eHrvati!!!!!

Bit čemo i opet!!! Nikad nećemo ni prestati biti ponosni na sav naš trud i ono što smo stvorili tu...

A ja se samo nadam da će mene spasti ta čast da napišem SUGESTIJU eMađarskoj...Naravno, neću pisati na engleskom, poznavajući moj engleski, vjerovatno bih im napisao da se mi predajemo njima uz uvjet da im platimo 10 000 golda, i to na sjeveru, prije tri mjeseca, ja i moja žena..
dakle, nešto bi smislili, vjerujem da ima ljudi koji bi mi pomogli to sastaviti )

Ma šalu na stranu, ko pisao da pisao taj ultimatum, ja ču ga čekati, pa makar još godinu dana, pa i još godinu... do tad čemo im prašiti guzice sa naših granica..

dakle, za godišnjicu namjeravam napraviti veliki tulum, ali otom potom! Nek naše bijelo crvene kockice i dalje ulijevaju strah neprijateljma, a donose radost prijateljima!
Nek i dalje naša eHrvatska promovira RL Hrvatsku u ovoj igri... nek i dalje znaju ko su i što su eHrvati!!

Pozdrav dragi moji!