Travanj - 2009. - Na muci se poznaju hrvatski junaci!

Na muci se poznaju hrvatski junaci!

Krenuli smo danas iz beogradske redakcije Glasa Domovine prema granici sa Srbijom da bi vam prenijeli dio dogadjanja s terena gdje snage Hrvatske vojske sa saveznicima biju trening bitku sa snagama ujedinjene Srpske i Madjarske vojske.

Vec iz Gornjeg Milanovca primjetili smo velik broj vojnih vozila i vojnika koji su kretali u borbe, prestizuci i po dvadesetak tenkova natovarenih veselim vojnicima koji su jedva cekali da okinu koji metak u treningu.

Prave trening bitke odvijale su se iza Cacka, kojih 30 kilometara na cesti za Kraljevo skrenuli smo desno u brda gdje se cula buka i grmljavina topova. Nakon kojih pola sata voznje pitomim sumarcima i brdotivtim krajem dosli smo do sjedista 3. satnije 2. brigade Hrvatske vojske.

Vec pri izlasku iz auta uvidjeli smo da nesto nije u redu. Strka, panika, zbrka, metez, tesko je drukcije nazvati atmosferu koja je vladala na proplanku punom vojnih satora. Odjednom iz jednog od satora izleti nizi deblji vojnik, sa telefonskom slusalicom u ruka, vodeci kao na uzici vojnika koji je nosio na ledjima teski radio aparat:

- Utva, Utva, Utva, javi se prijam!!!!" - grmio je
- Utvkshhh... va...ssssssshh ovdje, prepelica...ssssshhh, pelica.. - nije se razumio glas s drugog
- Utva, mamu vam vasu, lijepo sam vam rekao 490 metara desno, a ne lijevo, pogodili ste nas stozer!!!!!
- sssssh... desno?... ssssshhhshshs... ide!....shhhshshsh
- Jaaaaaaaaaao!!!! Svi dolje!!!!!! - zaurlao je Borkan gromoglasno

Odjeknula je u tom trenutku teska eksplozija, komadi zemlje letjeli su na sve strane, a tlo se doslovno zaljuljalo pod nama.

-"Jebem ti sve zivo i Hrvatsku vojsku i vezu i zapovjednike!" - sipao je zuc omaleni debeljko, otresuci prasinu i zemlju sa svoje znojne uniforme i udarajuci radio slusalicom po postavljenom sanku s kojega je udar ekplozije raznio svo vino koje je bilo postavljeno gore. Tada nas je spazio i upro svojim prstom debelim poput madjarske safalade u nas...

- "Recite onim idijotima u Vladi da to tak nejde! Ja sam lepo rekel da nam treba sredstva za rat, a te budale su mi srezale vojni budzet! Oni idijoti s drugoga brega gadjaju nas, a trebamo zajedno gadjati onaj auto u grabi!" - pokazujuci mahnito sakom na olupinu koja se u daljini nalazila na malenom travnjaku.

-"Ja bum popizdel, ja bum ih sve vmoril kad se vrnem u Slavoniju, i Petrica i Kokacha i mogvaja! Recite im da im to porucuje Borkan! Prokleti pacifisti, oni buju meni cvikali sredstva, a onaj bik s drugog brega bu me gadjal s topom! Najebali buju!"

Kad se malo smirio opet je podviknuo jadnom vojniku koji je nosio radio na ledjima:
-"Zubiiiiiix! Trk dolje u selo i nabavi mi vina!". Mladi vojnik odmah je zbacio teški radio sa sebe i javio se ponizno: -"Gospodine zapovjedniche, da drpim u ducanu, ili kod nekog kod kuce?". Borkan ga zacudjeno pogleda:"Pa otkad mi krademo narodu - idi u ducan, uzmi i fino im daj potvrdu...".

Dosta smo vidjeli za taj dan. Jos pri povratku naletimo na punkt Hrvatske vojske. Dvoje vojnika nas zaustavljaju, uniforme ocito Hrvatske vojske, na odorama sahovnice, a na velikim trakama njihova imena: Katzenjammer i rebus. Posto su nas zaustavili oboje viknu u glas, kao da su pripremali dugi govor: -"Pomoz Bog junaci!".

Ostali smo zbunjeni - "Decki, pa niste vi Hrvatska vojska?".

-"Ne, ne, odakle ti to? Mi smo vojska Republike Srbije, mi sve lijepo pregledamo i tako - sto imate za prijaviti, Goldove, weapon, giftove, sve mijenjamo". I dalje smo bili zbunjeni - "Kako to mislite - mijenjate?"

-"Pa mijenjamo sve to za jednu ciglu! Mi smo postena vojska, Srpska vojska, mi dajemo kad krademo!"

- "Ali decki, vi ste Hrvatski vojnici, pa poznajemo vas, osim toga nosite odore HV-a... Sad smo bili kod Borkana i pricali..."

Tu su nas brzo prekinuli: -"Borkan? Hehe, odite decki samo dalje, opce zaboravite, hehe, trebate mozda koji weapon za put ili malo giftova - ma uzmite samo, ajde, ajde, nije beg cicija, da se nadje putem! Sretan put! I ne zaboravite - nije nikog bilo ovdje, hehe, khm, kof-kof. Naravno, niste nas vidjeli, hehe.."

I strpali nas u auto, skoro nas izljubili i prakticki otjerali gurajuci auto takvom brzinom da smo udmah ubacili u drugu brzinu i motor se upalio bez okretanja kljuca. Nista nam nije bilo jasno. Najvaznije je bilo da smo osjetili tu veliku organizaciju Hrvatske vojske, bili u zizi treninga i vidjeli kako moderna i jaka vojska djeluje na samom terenu. Na muci se poznaju hrvatski junaci!

Hrvatska i Atlantis ponose se ovakvim herojima trening rata...